Source : Corbin, Henry et Tabataba\u2019i, Sayyed Mohammad Hossein, \u00ab Corbinov filozofski razgovor sa 'Allama Tabataba'ijem\u00a0\u00bb, in Signs of the Time - Journal of philosophy, religion, scolarship and social practice<\/em>, vol. 15, 2002, p. 22-38.<\/strong><\/p>\n Poznati francuski orijentalist, znanstvenik i filozof Hanry Corbin, bezrezervni zaljubljenik u duhovni islam, posebice u iransku duhovnost islamskoga razdoblja, u svom dvadesetgodi\u0161njem izbivanju u Iran, u predanoj potrazi za neizmjernim duhovnim blagom islamskoga Irana, to jest za rukopisnim djelima iz oblasti muslimanske filozofije, teologije, kanonskog prava i teozofije, svoje izbivanje ondje i svoje drugovanje i posebno duhovno prijateljevanje sa \u010duvenim iranskim teozofom, hijeratikom, teologom, gnostikom, komparatistom, filozofom i mufessirom 'Allama Sayyedom Muhammadom Husaynom Tabataba'ijem krunisao je jednim iznimno zanimljivim filozofskim razgovorom koji je objavljen u posebnom izdanju djela pod naslovom Al-Shi'a ( Nass al-hiwar ma'a al-mustashriq Kurban, 113-152) Al-Sayyida Mohammada Husayn al-Tabataba'ija.<\/p>\n Taj razgovor ovdje djelimi\u010dno prenosimo u prijevodu sa arapskog na bosanski jezik. U tom razgovoru Corbin je, ponajprije, postavio pet temeljnih pitanja, a Tabataba'i je, potom, na njih dao opse\u017ean odgovor. Najprije slijede Corbinova pitanja: 1. Dok zazivamo onu poznatu poslani\u010dku predaju: \"Qur'an posjeduje izvanjsko i iznutarnje zna\u010denje. Njegovo iznutarnje zna\u010denje posjeduje jo\u0161 iznutarnjiji smisao, sve do sedam ezoterijskih dubina.\" (1), odande se izvija pregr\u0161t pitanja kao \u0161to su ova: a) \u0161ta za \u0161iijsku duhovnost zna\u010di duhovni i ezoterijski smisao Qur'ana u svjetlu iznutarnje zbilje? (Na tu predaju se stalno navra\u0107aju poslani\u010dki iskazi i predanja); b) kako se za taj duhovni i ezoterijski uvid u qur'anski smisao smatra nu\u017enom spoznaja Imama, poglavito s obzirom na predod\u017ebu o njegovoj osobi i glede njegove pripravljenosti za duhovno ukazanje? Tako\u0111er bi bio dobro do\u0161ao odgovor na sljede\u0107a pitanja: - stajali\u0161te pripadnika Sunneta prema predajama u vezi s ovim pitanjem, to jest pitanjem iznutarnjeg uvida u Qur'an - utvr\u0111ivanje valjanosti poslani\u010dkih predanja pripisanih Imamima - obesna\u017eenje one vrste poslani\u010dkih izreka i predanja koja se, uglavnom, odnose na racionalno dokazivanje duhovnoga \u017eivota i filozofijskoga odmi\u0161ljanja 2. Glede drugoga pitanja, ono glasi ovako: nu\u017eno je da se filozofijsko odmi\u0161ljanje iznova poti\u010de u vezi sa izvijanjem primordijalnih ideja \u0161iizma, posebice posvjedo\u010duju\u0107i probleme koji poti\u010du traganje me\u0111u pristalicama Petog i \u0160estog Imama (Imama Baqira i Ja'fara al-Sadiqa), prije negoli je nastala sljedba ismailija i oblikovalo se usmjerenje duodecimalnih \u0161iija.<\/p>\n Ovo pitanje je podatno za traganje i precizno istra\u017eivanje. Koliko je ovaj problem prisutan pokazat \u0107emo snagom dokaza o njemu iz knjiga \u0161tampanih kroz vrijeme zadnjih tridesetak godina, premda je jasno da je nemogu\u0107e potpuno se posvetiti tuma\u010denju \u0161iijskog razvi\u0111anja problema kao \u0161to su: spoznaja svijeta (egzistencijalno razvi\u0111anje Bitka), poslanstvo, imamat, a da se ne uzmu u obzir ismailijska djela (posebice spisi Hamiduddina Kirmanija, Abu Ya'quba Sejestanija i drugih). Nema sumnje da analiti\u010dki pristup u toj domeni na najjasniji na\u010din otkriva genijalnost kojom se odlikuje \u0161iijski pravac u svom duodecimalnom usmjerenju. 3. \u0160to se ti\u010de tre\u0107eg pitanja, ono se odnosi na ono uvjerenje kojem revnuju svi povjesni\u010dari zapadne filozofije u Evropi kako je islamska filozofija, naime, skon\u010dala sa Ibn Rushdom i s njim se sasvim dovr\u0161ila, premda oni, kasnije, odlu\u010dno ukazuju i na Ibn Halduna u smislu utemeljitelja nauke o dru\u0161tvu. Ovi povjesni\u010dari i istra\u017eiva\u010di nisu slijedili put mudrosti i filozofije u Iranu u razdoblju pojavljivanja Khawaja Nasiruddina al-Tusija u safavidskom razdoblju i kasnije. Oni su, tako\u0111er, zanemarili duhovne tragove koje su ostavili Mir Damad, Molla Sadra i njima sli\u010dni filozofi. Sukladno ovome pitanju reda se \u010ditav niz drugih, izvedenih pitanja, poput ovih: za\u0161to je prisustvo islamske filozofske misli sastavni dio obnavljaju\u0107eg duhovnog \u017eivota samo u Iranu, i za\u0161to se filozofija nije razvila i rascvjetala u bilo kojem drugom dijelu islamskoga svijeta? Potom, za\u0161to je filozofija postala sastavnim, neodvojivim dijelom duhovnoga \u017eivota u Iranu? Potrebno je tako\u0111er objasniti vezu izme\u0111u \u0161iizma i filozofije na sljede\u0107i na\u010din: kako su temeljna pitanja u \u0161iizmu mogla priskrbiti filozofijskim tokovima -poput te\u017enji onih li\u010dnosti kakav je Mir Damad i Molla Sadra - mo\u0107 za razvijanje i bujanje, a da jednodobno taj razvitak ne predstavlja plod koji je \u0161iizam posudio od filozofije? Prirodno je kazati da ono \u0161to trebamo polu\u010diti ovim pitanjem nije zbir naslova knjiga, nego \u017eelimo posvetiti pozornost analiti\u010dkom duhovnom razvi\u0111anju kojemu te\u017ei odgovor na ovo pitanje. 4. Prikladno je iznova se vratiti, u golemom analiti\u010dkom obujmu, istra\u017eivanju suodnosa \u0161iizma i sufizma. Sretna okolnost za to pregnu\u0107e bit \u0107e to ako se ostavi po strani rodoslovna linija sufizma i, nasuprot tome, usredsredi se pa\u017enja na sufijsko motrenje svijeta (egzistencijalno razmatranje o stvaranju i Bitku) i njegovu filozofiju Parusije. Unutar ovog misaonog sklopa postoje dva pitanja koja mo\u017eemo spomenuti u sljede\u0107em smislu: Prvo, da Fariduddin 'Attar zapo\u010dinje svoju knjigu Tadhkira al-awliya ' spominjanjem duhovne situacije Petoga Imama (Imama Baqira) u vrijeme kada je on jo\u0161 uvijek bio sunija.<\/p>\n Ovo pitanje i mno\u0161tvo sli\u010dnih pitanja postoji u \u017eivotu drugih promicatelja sufizma, i ono iznova zaziva duhovni preporod snagom povijesne i filozofijske analize aspekata ove teme. Otuda \u0107e uslijediti pitanje: dokle se \u0161iizam mo\u017ee slobodno otvarati pojavi sve daljeg semanti\u010dkog udaljavanja u tesavufu unutar njegovih razli\u010ditih polja, svejedno da li su toga u potpunosti svjesni promicatelji sufizma ili ne? Drugo, zapadnjaci vjeruju da je 'Alauddawla Simnani sunija, makar je njegovo nau\u010davanje o \"Abdalima\" posve nalik \"\u0161iijskoj\" predod\u017ebi o Dvanaestom Imamu ( al-Mahdi ). (Vidjeti knjigu A l-'Urwa al-wuthq !) Stoga, do koje vremenske granice mo\u017eemo smatrati da je 'Alauddawla Simnani bio sunija? Potom, do koje mjere smo kadri teorijski stvarati predod\u017ebu o \"duhovnim polovima ( aqtab ) i duhovnim potpornjima ( abdal )\", kao i o svim duhovnim hijerarhijama koje se vezuju za ovo usmjerenje, mimo \u0161iizma? (2) 5. Posljednje pitanje ti\u010de se ne\u010deg \u0161to predstavlja temeljno pitanje, a ono glasi: koji su to duhovni u\u010dinci koje je uzrokovala predod\u017eba o Imamu u okultaciji unutar filozofijskog i eti\u010dkog mi\u0161ljenja, i, na jedan op\u0107enit na\u010din, unutar ukupnog \u010dovjekova duhovnog \u017eivota? Zatim, nije li ponovno o\u017eivljavanje kontemplacije o toj temeljnoj predod\u017ebi dobrodo\u0161lo \u0161iijskom pravcu u smislu da priskrbi suvremenome svijetu novu duhovnu hranu, u svrhu o\u017eivljavanja filozofije, premda predod\u017eba o Imamu u okultaciji, jednodobno, u dostatnoj mjeri osloba\u0111a snagu koja usmjerava ka duhovnom i moralnom \u017eivotu? To je ba\u0161 ona snaga koja je do danas ostala biti nepoznata!<\/p>\n ODGOVOR NA POSTAVLJENA PITANJA<\/p>\n Tabataba'i : Unato\u010d tome \u0161to se potcrtana pitanja kre\u0107u prema jednom istom cilju, ona su, ipak, s obzrom na narav istra\u017eivanja i raspravljanja, raznovrsna. Svako od njih ozbiljuje se u obzorju druk\u010dijem od obzorja onog drugog pitanja. Slijedno tome, prispijevanje do dokaza o njima op\u0107enito je razli\u010dito i promjenjivo. Stoga se zati\u010demo prisiljenim da ih ra\u0161\u010dlanjujemo jedno po jedno, analiziramo ih i, potom, odgovorimo na njih. Osim toga, nu\u017eno je upozoriti da se istra\u017eivanja u vezi s tim pitanjima ne odvijaju na jednoj istoj razini, tako \u0161to se neka od njih odlikuju precizno\u0161\u0107u i dolaze na jednu vi\u0161u razinu od razine uobi\u010dajenog razumijevanja. Me\u0111utim, po\u017ertvovanost ve\u0107a od samog nastojanja, u kona\u010dnici, svr\u0161ava u spu\u0161tanju razine razmatranog pitanja na mjesto ka kojemu kazivanje iz prethodnih odjeljaka smjera, a \u0161to ne zna\u010di da oni koji nisu duhovno njegovani i izabrani ne mogu odande izvu\u0107i potpunu korist. Odgovor na prvo pitanje : Predanja \u0161iijskih Imama i njihovi iskazi podudaraju se sa onim \u0161to mi izvla\u010dimo iz plemenitog Qur'ana u smislu dokaza da \u010dovjek \u017eivi, kroz svoje tjelesno zdanje, u materijalnom, osjetilnom svijetu koji se doga\u0111a pod utjecajem prirode. Ova se predanja tako\u0111er podudaraju sa Qur'anom u dokazivanju kako sve \u0161to se nalazi u \u010dovjeku te\u017ei nestajanju i propadanju.<\/p>\n Me\u0111utim, upotreba ovakvog dokazivanja istodobno ukazuje na to da se svijet i \u010dovjek, nakon svoga propadanja, vra\u0107aju novome \u017eivotu, tako da \u010dovjek \u017eivi svoj drugi \u017eivot u bla\u017eenstvu ili u prokletstvu, sljedstveno njegovim uvjerenjima iz prvoga \u017eivota i sukladno tome koju praksu je upra\u017enjavao prije svoje smrti. Stoga je na \u010dovjeku da slijedi nebeski naputak na putu koji mu pokazuje bo\u017eansko objavljenje i obilje\u017eavaju poslani\u010dke misije, i na njemu je da utemelji svoj \u017eivot na osnovama koje se sastoje od istinskih uvjerenja i pravoputnih postupaka. Snagom obvezivanja \u010dovjeka tim uvjerenjima i ustaljenjem svojim na pravoputnim djelima zajam\u010duje se njegova sre\u0107a u vje\u010dnom \u017eivotu na drugom svijetu kao \u0161to mu se jam\u010di bla\u017eenstvo u ovom prolaznom \u017eivotu. Kada pristupimo Qur'anu kao i predanjima Imama Poslanikova Doma, mir s njima, nalazimo da njihovi dokazi ukazuju, na jedan savr\u0161en na\u010din, na odre\u0111eni duhovni smisao. Taj smisao pokazuje da sustav koji vlada u svijetu osjetilne prirode, kao i onaj u prostoru \u010dovjekova svijeta, koji ne obujmljuju ni mnogo prostraniji sustavi, isijava iz duhovnoga svijeta (ili iz duhovnih svjetova) uzvi\u0161enijeg od ovda\u0161njeg svijeta, kao \u0161to sastavni dijelovi ovoga svijeta, spu\u0161teni iz onog uzvi\u0161enog, duhovnog svijeta, optrajavaju u ovoj formi koja se sastoji od umna\u017eanja i trvenja, da bi se, poslije toga, vratili u svoj svijet iz kojega su istekli. Nu\u017eno je da postoji sustav vjerovanja i moralnog pona\u0161anja koji je islam donio \u010dovje\u010danstvu, da ljudski rod ustroji svoj bitak na osnovama tog sustava, pozivaju\u0107i njemu, kako su to \u010dinile i sve druge nebeske vjere istje\u010du\u0107i iz rodoslovnog lanca duhovnih i skrivenih stanja. \u010covjekov hod u bogo\u0161tovnosti i predanosti, iznutarnje motren, jest hod ljestvicom onih duhovnoh stanja kojih \u0107e on biti svjedokom nakon \u0161to se oslobodi zastora nemarnosti na ovome ili, nakon svoje smrti, na drugome svijetu. Onaj niz duhovnih, iznutarnjih stanja po sebi predstavlja stupnjeve pribli\u017eavanja i duhovne postaje duhovnog prijateljevanja koje je uskra\u0107eno uobi\u010dajenom racionaliziranju da snagom duhovnog uvida spozna su\u0161tastvo tog prijateljevanja i odliku savr\u0161enstva, \u010distote, prosvijetljenosti i savr\u0161enstva koje ga odlikuje. Taj niz duhovnih stanja je, zapravo, put koji zapo\u010dinje sa duhovnim postajama vjere i njenih stupnjeva, a zavr\u0161ava sa prostorom bo\u017eanske blizine.<\/p>\n Taj put nema predod\u017ebeni smisao kojemu se daje ime puta pribavljanjem slave i ugleda, nego je to \u017eiva, svjetlosna, zbivaju\u0107a zbilja koja obuhva\u0107a \u010dovjekov svijet, usmjerava \u010dovjeka i upravlja ga k sebi posredstvom istinskog vjerovanja i pravoputnog djelovanja. Prirodno je da se razlikuju razine naputka tako kako se razlikuje dubina iznutarnjeg uvjerenja u vjerovanju i stupanj odgovornosti u pravoputnom djelovanju. Ova zbilja (pravac ili put) spona je izme\u0111u Stvoritelja i stvorenja koja vodi ljudski rod i privodi ga Bogu, neka je veli\u010danstveno Ime Njegovo. Ta duhovna, svjetlosna, \u017eiva zbilja nikada ne presahnjuje, nego je ona trajna kod onog potomka ljudskog koji je nosi i koji je na njenim temeljima kadar voditi ljude i usmjeravati ih. (3) (Ovdje se misli na istinsko duhovno vo\u0111stvo i duhovno iskustvo, a ne na formalno vo\u0111stvo u smislu da ukazuje na pozivanje ljudi i izvr\u0161enje tog poziva). Osoba koja nosi tu zbilju zove se, prema Qur'anu i Hadisu, imenom \"Imam\". (4) Imam je, koji put, jedan od plemenitih vjerovjesnika poput Nuha, Ibrahima, Musaa, 'Isaa i Muhammeda, mir i blagoslov Bo\u017eiji na sve njih, ili poput drugih vjerovjesnika koje Qur'an spominje i oslovljava ih pridjevkom \"imamata\". Primjer ovih je takav da su oni ljudi sa zada\u0107om dvostrukog upu\u0107ivanja: a) zada\u0107a vjerovjesni\u0161tva koja ozna\u010dava primanje Objave i njeno priop\u0107enje ljudima; b) zada\u0107a imamata koji ozna\u010dava iznutarnje, duhovno vo\u0111stvo ljudi prema stazi istinskog duhovnog bla\u017eenstva. Imam je, katkada, bez vjerovjesni\u0161tva. On je Imam koji posjeduje duhovno stanje duhovnog prijateljevanja s Bogom ( al-walaya) i tome sli\u010dno. On je jamac, duhovni oporu\u010ditelj nekih vjerovjesnika koji su i sami plemeniti duhovni oporu\u010ditelji koji pripadaju Poslaniku islama.<\/p>\n U svakom slu\u010daju, Zemlja ne mo\u017ee nikada biti li\u0161ena Imama, premda mo\u017ee biti li\u0161ena vjerovjesnika i poslanika. Iz ovog razvi\u0111anja jasno se razabire da ono \u0161to povezuje iznutarnju dubinu Qur'ana sa \u010dovje\u010dijim svijetom jesu duhovne zbilje stupnjeva bliskosti Bogu i duhovnih postaja prijateljevanja s Bogom ( al-walaya ). Najzad, one su i one svjetlosne razine koje pripadaju Imamu. Tako\u0111er je bjelodano da duhovno znanje o skrivenim zna\u010denjima Qur'ana nu\u017eno iziskuje duhovno znanje o onom svjetlosnom duhovnom stanju i duhovnoj osobnosti s kojom raspola\u017ee Imam. Glede one tri ta\u010dke koje su uslijedile na kraju prvoga pitanja, valja nam kazati ne\u0161to \u0161to se odnosi na onu prvu: predanja sunija u vezi s ovim pitanjem malobrojnija su od onih \u0161iijskih. Ono \u0161to je do\u0161lo iz poslani\u010dkih predaja vezanih za duhovne \u010dinjenice makrokozmosa i mikrokozmosa (\u010dovje\u010dijeg svijeta), posebice predaja o pramateriji (' ama ') (5), o po\u010detku stvaranja (6), o svijetu atoma (7), o dobrohotnim nabo\u017enim djelima koja pribli\u017euju Bogu (8) i sl. nalazi se u razli\u010ditim knjigama predaja i leksikonima sunijskih hadisa. Zna\u010dajan dio tih predaja u knjigama sunijskih u\u010denjaka katkada je tuma\u010den sukladno tuma\u010denjima promicatelja hadisa, a koji put ondje se zatje\u010du interpretativna usmjerenja sukladna ukusu promicatelja istinske gnoze ( ahl al-'irfan ). Postoje druga predanja, u ovom segmentu, koja su do\u0161la u sklopu opisivanja odlika \u010dlanova Poslanikova Doma, a koja su zasvo\u0111ena (zato\u010dena) unutar onoga \u0161to su sunije napisali o knjigama koje raspravljaju o odlikama i vrlinama \u010dlanova Poslanikova Doma.<\/p>\n O ovom va\u017enom (najveli\u010danstvenijem) odjeljku, koji raspravlja o ovom sadr\u017eaju koji priop\u0107uju tisu\u0107e poslani\u010dkih predaja, mo\u017eemo se obavijestiti u knjizi Gaya al-maram , koju je napisao Sayyed Hashim al-Bahrani, jedan od \u0161iijskih stru\u010dnjaka za poslani\u010dku tradiciju. Glede onoga \u0161to je u vezi sa ta\u010dkom dva predo\u010denoj u definiranju vrijednosti predaja pripisanih Imamima, ve\u0107 je sasvim jasno iz prethodnog kazivanja da je argumentacija govora \u010dlanova Poslanikova Doma navezana na argumentaciju govora plemenitog Poslanika, mir i blagoslov Bo\u017eiji s njim, a argumentacija govora ovog potonjeg nedvojbeno je usidrena u tekstu plemenitog Qur'ana. Stoga, kazivanje Imama, do kojega smo prispjeli putem predaje i usmenog preno\u0161enja, raspola\u017ee sa argumentacijom po\u0161to zadr\u017eava temeljne uvjete predanja i jasno predo\u010duje ono \u0161to je na nepobitan na\u010din stiglo do nas putem Knjige i poslani\u010dke Tradicije. U vezi sa ta\u010dkom tri (izbor odjeljka najzna\u010dajnijih predaja kao dokaza o duhovnom \u017eivotu i filozofijskom odmi\u0161ljanju), valja nam kazati da se te predaje dijele u dvije skupine: jednu koja se skrbi da opi\u0161e i osvijetli razine ljudskog usavr\u0161avanja i stupnjeve bli\u017eenja Bogu i duhovnog prijateljevanja s Njim. Druga skupina, koja raspola\u017ee sa mnogo vi\u0161e predaja, predstavlja predaje koje opisuju i potvr\u0111uju, putem racionalnog dokazivanja, duhovne \u010dinjenice Bitka, jedinost Bo\u017eije Biti, Njegova plemenita Svojstva, po\u010detak stvaranja, sustav Bitka, povratak i smiraj svega u Bogu.<\/p>\n To je ona skupina poslani\u010dkih predaja koja se ne ograni\u010duje na opisivanje sadr\u017eaja predaja na najprecizniji na\u010din, nego vlastite sadr\u017eaje, kako smo kazali, posvjedo\u010duje na na\u010din racionalnog dokazivanja. Zbirke \u0161iijskih predaja u sebi sabiru golem broj predaja iz one dvije skupine poslani\u010dkih iskaza, ali usljed obilnosti i kompliciranosti gra\u0111e ovaj \u010dlanak se ne\u0107e protezati na usredoto\u010denje pozornosti na ukupnost sadr\u017eaja i tuma\u010denje tih zbirki. No, kad god bude zgodno, izdvojit \u0107emo uzorke iz obje skupine predaja i priklju\u010diti ih tuma\u010denjima koja \u0107emo na jedan sukusiran na\u010din donijeti. (9) Odgovor na drugo pitanje: Put koji smo izabrali da definiramo \u0161iijski pravac i odredimo njegovo mjesto u islamu jedan je od najjasnijih i najbli\u017eih, kod ovog pitanja, za dosezanje zadanog cilja, cilja koji tra\u017ei poniranje u iznutarnje razli\u010ditosti ove zajednice, njihovo istra\u017eivanje i analiziranje, znaju\u0107i da te razli\u010ditosti iskrsavaju iz \u010dinjenice suprotstavljanja na planu teorijskog razmatranja. U tom smislu mi smo bili u mogu\u0107nosti zadr\u017eati prvo na\u010delo unutar materije koja se temelji na razila\u017eenju izme\u0111u \u0161iija i skupine koja se razilazi s njima, ili drugim rije\u010dima, temelji se na razila\u017eenju izme\u0111u manjinske i ve\u0107inske zajednice muslimana. To na\u010delo jest ono \u0161to nu\u017eno iziskuje razdvojenost \u0161iija od sunija. Nama je ve\u0107 bilo jasno, dok smo vr\u0161ili analizu, da je razila\u017eenje oko prve materije o\u010ditovano u kritici koju je \u0161iizam uputio svojim protivnicima u vezi s pitanjem (u vezi sa uspostavljanjem walayata ) duhovnog prijateljevanja s Bogom \u010dlanova Poslanikova Doma. Nakon definiranja temeljnog razloga razdvajanja, rasvijetlili smo posljedice koje su otuda istekle, izlo\u017eili odlike i u\u010dinke u kojima je udionisao \u0161iizam pregnu\u0107em unutar religijskog \u017eivota, uz ukazivanje na odlike bez \u010dijeg bi mogu\u0107eg o\u010ditovanja neki nepodesni izvanjski \u010dinioci ostali optrajavati u svijetu bo\u017eanskog odre\u0111enja, tako da ne bi pre\u0161li iz potencijaliteta u aktualitet. Kao \u0161to je poznato, ovo istra\u017eivanje, vezano za prijeporna pitanja, nije usmjereno niti prema jednom od potonjih pravaca unutar \u0161iizma, niti mi poduzimamo kritiku protiv bilo kojeg od njih. Me\u0111utim, s obzirom na to da najve\u0107i broj \u010dlanova, me\u0111u svim \u0161iijskim skupinama, pripada skupini imamijskog (duodecimalnog) \u0161iizma, tad se na\u0161e kazivanje o re\u010denim odlikama odnosi na njih. Iz ove perspektive gledano, u naprijed iznesenom sadr\u017eane su neke aluzije glede onoga \u0161to je poznato me\u0111u ovim skupinama. Tako, dok govorimo, u smislu dono\u0161enja primjera, o Sedmom \u0161iijskom Imamu, Osmom \u0161iijskom Imamu, tad je na\u0161e razmatranje usredsre\u0111eno na ta dva Imama, na Sedmog i Osmog Imama (Kazima i 'Ali Rezu) duodecimalnog \u0161iizma.<\/p>\n Nema sumnje da postoje brojni spisi koje su u ba\u0161tinu ostavili zejdije i ismailije u oblasti hadita, fiqha, tafsira i Kalama , premda ova duhovna ostvarenja ne prese\u017eu okvire pregnu\u0107a i ozbiljenja koja smo spomenuli u jednoj op\u0107oj formi. (10) Odgovor na tre\u0107e pitanje: Ne treba sumnjati u nepoznavanje duhovnih dostignu\u0107a islamske filozofije od strane evropskih kulturnih institucija, u nepoznavanje novoga \u017eivota koji se razvio i zbunjuju\u0107eg duhovnog napretka koji je zasvjedo\u010den kroz (otprilike) sedam stolje\u0107a snagom uzora kakav je Al- Khawaja Nasiruddin al-Tusi, Shaykh al-Ishraq, al-Mir Damad i Sadr Al-Din al-Shirazi, a \u0161to, na\u017ealost, predstavlja golemi znanstveni gubitak. Vidljivi pokazatelj koji nam posvje\u0161\u0107uje nepostojanje takovrsnog uvida jest nastojanje Evropljana da se zapute prema Andalusu ranih vremena, hite\u0107i ondje da prenesu islamske knjige i da ih prevedu, kako bi ih na brzu ruku priskrbili svojim kulutrnim ustanovama. Njihova blizina sa Andalusom i povezanost s njim oja\u010dala ih je u znanstvenim nastojanjima u polju te literature, u knjigama gr\u010dke filozofije prevedene na arapski jezik, kao i u literaturi iz islamske filozofije koja se ondje zatekla: sve Ibn Rushdove knjige koje su ondje postigle ne\u010duvenu filozofsku slavu. (11) Usredoto\u010dili su se na prevo\u0111enje cijele te duhovne zaostav\u0161tine i otvorili se prema njoj, iako u to vrijeme filozofija, kakva je ona Shaykha al-Ishraqa, unato\u010d svom napredovanju u to vrijeme nije privukla nikakvu pozornost, i ostala je nepoznata u filozofskim krugovima, zatajena u zakucima neznanja. Poslije tog vremena ustalili su se odnosi Evropljana sa muslimanima iz sunijskog svijeta. Nije poznato da je filozofija u sunijskom svijetu nakon ibn Rushda imala napredak vrijedan spomena.<\/p>\n \u010cak su i filozofska istra\u017eivanja koja su poduzimana u ovoj ili onoj mjeri rezultirala u\u010dincima koji nisu vrijedni spomena, niti je iz njih istekao ijedan ozbiljan znanstveno-teorijski naslov. Na osnovama takvog backgrounda Evropljani su upisali ime islamske filozofije u registar mrtvih i u indeks muzejskih vrijednosti, ne predvidjev\u0161i bilo kakvu mogu\u0107nost da se u njoj iznova obnovi njen duhovni \u017eivot! U zadnje vrijeme, kada je, najzad, na tlo Irana zakora\u010dila stopa nekih orijentalista, i kada su ovi poduzeli posjet toj zemlji s ciljem da poduzmu neka istra\u017eivanja, nije im uop\u0107e ni\u0161ta zna\u010dio naslov filozofije. \u0160tavi\u0161e, neki orijentalisti mislili su da knjige poput djela Kitab al-asfar teozofa Sadruddina Shirazija ne zna\u010de ni\u0161ta drugo doli zbir ideja i memorabilija koje pripadaju Molla Sadraovim duhovnim ekskurzijama! Razlog ba\u0161 njegove glasovitosti po\u010diva u izuzetnosti njegova jezika i elokventnosti njegove spisateljske darovitosti! Pred ovakvim stanjem stvari moramo na to re\u0107i: izme\u0111u istine i stvarnosti razlika je jednaka razlici izme\u0111u nebesa i Zemlje! (12) Bilo kako bilo, \u017eivi svjedok kojeg uvodimo u za\u010dudni napredak koji je ozbiljila islamska filozofija i u darovitost koju je ona dosegnula nakon Ibn Rushda kazivat \u0107e o znanstvenom blagu koje je nakon Ibn Rushda otkriveno, a ono je sada u na\u0161im rukama. Donekle smo ve\u0107 pojasnili ovo pitanje. Ukoliko bude potrebno, novo postignu\u0107e islamske filozofije mo\u017ee se cjelovitije predo\u010diti u jednom sustavnijem istra\u017eivanju. A ono naprijed izlo\u017eeno mo\u017ee biti sukusirano u dvije naredne ta\u010dke: Prvo: postoji cijeli niz pitanja koja su snagom filozofskih \u0161kola prije islama prouzro\u010dila nastajanje naslova i odre\u0111enih definicija; potom su ta pitanja nastavila svoj put u islamu sve do vremena Ibn Rushda, poslije toga su do\u017eivjela preobrazbe i nadopune od sedmog stolje\u0107a po Hid\u017eri do danas, kada su istra\u017eena na jedan precizan na\u010din, kako smo to naprijed objasnili.<\/p>\n Drugo: posvijestili smo da u suvremenoj islamskoj filozofiji postoje brojna pitanja koja nisu bila vrijedna spomena niti oslovljenja, kako u filozofskim \u0161kolama prije islama tako i unutar tokova koji su se zatekli u islamu sve do vremena Ibn Rushda (s izuzetkom onoga na \u0161to u vezi s tim ukazuje kazivanje Imama od \u010dlanova Poslanikova Doma), a \u010dija su razrje\u0161enja postala poznata snagom islamske filozofije koju je naslijedio Ibn Rushd. Naprijed je ve\u0107 ukazano na odnos izme\u0111u islamske filozofije i \u0161iizma, kao i na to za\u0161to su filozofijska razmi\u0161ljanja cvjetala i obnovila svoj \u017eivot samo u Iranu. Tako\u0111er je poja\u0161njeno da postoji zna\u010dajan broj tuma\u010denja Imama me\u0111u \u010dlanovima Poslanikova Doma, sabranih u zbirkama \u0161iijskih hadisa, koja uklju\u010duju misaone obrasce i slobodni intelektualni na\u010din razmi\u0161ljanja, tako da su ta obja\u0161njenja dovela do preciznog istra\u017eivanja svih aspekata svijeta Bitka, po\u010dev\u0161i od na\u010dela stvaranja svijeta i njegova po\u010detka do univerzalija svijeta Bitka. Prirodno je da se brani dana\u0161nji islamski metod rada, brojni dana\u0161nji mislitelji, koji posjeduju \u017ee\u0111 za istra\u017eivanjem u vezi sa razrje\u0161enjem tih pitanja, da bi na taj na\u010din otvorili put do sustavnog pristupa koji je kadar nositi se sa raskrivanjem simbola Bitka i njegovih tajanstava. Jedino su \u0161iije ti koji se bave tuma\u010denjem Bitka po uzoru na ona neprocjenjiva blaga, tako da ih je podarena prilika za takvo pregnu\u0107e u Iranu do neke mjere udaljila od presije i prijetnji ve\u0107inskih sunija, a snagom njihova takovrsnog udaljavanja oni su se udaljili od \u010detverostruke zasunjenosti (13) kalamskog mi\u0161ljenja koje se protivi filozofiji.<\/p>\n Ova dva \u010dinioca poja\u0161njavaju nam \u0161ta je to sa\u010duvalo islamsku filozofiju od relativnog rasta u tom dijelu svijeta i koliko je islamska filozofija Irana bila u\u010dinkovitija od one u drugim dijelovima islamskoga svijeta. Ako su se katkada i \u010duli glasovi koji su ustajali protiv filozofije, prije svih glasovi koji su dolazili iz utjecajnih religijskih krugova, oni ili su bili temeljito naprasni ili (ukoliko su bili naprasni) nisu bili dugotrajni eda bi mogli priskrbiti neku drugu sjajnu iskru u \u017eivotu filozofskog na\u010dina razmi\u0161ljanja. Odgovor na \u010detvrto pitanje: Na jedan op\u0107enit na\u010din moglo bi se kazati da postoji posebna veza izme\u0111u na\u010dela vjere (u smislu kazivanja o Bo\u017eanskom i o podlo\u017enosi u svijetu tajanstva) i duhovnog puta sufizma. Iz perspektive tog odnosa razumijeva se postojanje ispovijedanja misti\u010dne gnoze u svim vjerskim skupinama u svijetu, \u010dak i me\u0111u budistima i brahmanima. U predod\u017ebi svake skupine to Bo\u017eansko jest ono preko \u010dega se uspostavlja veza s Bitkom i dijelovima tog prostranog svijeta u kome postoji trijezna \"tajanstvena\" mo\u0107 koja bivuje ponad prirode i koja usmjerava Stvoritelju snagom bogo\u0161tovnosti i veli\u010danja. Mnogi \u010dlanovi tih misti\u010dkih skupina porinjuju se u stanja intuitivnog zrijenja i duhovnih vje\u017ebi u nadi da \u0107e se usidriti na tajanstvima koja postoje iza zastora Tajanstva. Oni se suste\u017eu od materijalnih naslada i strasnih po\u017euda kako bi se posvetili moralnom ulju\u0111enju du\u0161e i njenom pro\u010di\u0161\u0107enju. Taj put kojim hodi jedna takva skupina zove se misticizam, premda on kod svake skupine nosi posebno ime. Prirodno je da se takva duhovna staza vrednuje i u islamu kad god se o\u010dituje i promi\u010de, tako da postoji zna\u010dajan broj onih koji hode tim duhovnim putom i slijede pouzdane sunije i \u0161iije na njemu. Prema tome, nu\u017eno je smjestiti tasavvuf , kao duhovni put, u okvir posebnog pravca koji se, ipak, smatra pravcem koji se slijedi kao i svi drugi pravci, to jest ne ka\u017ee se kako su sunijski pravci samo e\u0161'arizam, mu'tezilizam, sufizam i drugi. Svaki se pravac ( mazhab ) smatra islamskim, bio on sufijski ili ne, kako smo naprijed objasnili.<\/p>\n Glede istinske podjele, mi smo naprijed ukazali na to da nam stjecanje istinskih i razboritih duhovnih \u010dinjenica o Bitku, ka kojemu su pozivale religije, omogu\u0107uje da predo\u010dimo put dospijevanja njemu na tri na\u010dina: 1. Put izvan religijskih tekstova i tuma\u010denja, tako \u0161to se u pokrovu pojednostavljenog misionarenja \u010duvaju duhovne \u010dinjenice. 2. Put racionalnog dokazivanja koje se zasniva na uro\u0111enom logiciranju. To je put filozofijskog razmatranja. 3. Put o\u010di\u0161\u0107enja du\u0161e i duhovnih pregnu\u0107a. To je put gnoze i put sufizma. Prirodno je iz prethodno izlo\u017eenog spoznati da svaki duhovni stale\u017e i religijska skupina ne uklju\u010duje u sebi sve te putove. Stoga mi nismo skloni upraviti svoj pogled na sve njih kako bi odvratili kritiku i prijepornost, niti ih spominjemo stoga da bismo neke od tih pravaca podupirali a neke druge ne, niti da bismo sudili i presu\u0111ivali izme\u0111u ovog ili onog duhovnog pravca. Na\u0161a nakana je sasvim druge naravi. Postoje brojna pitanja koja pronalazimo u sufijskim spisima i pisanim tragovima, a koja nisu u potpunom nesukladju sa \u0161iijskim duhovnim senzibilitetom. Jedno od njih je pitanje mjesta na koje se smje\u0161ta duhovni pol ( qutb ). Neki govore da je nu\u017eno da u svakom vremenu postoji ljudska osoba koja nosi duhovni poklad walayata , i da se na nju osovljuje svijet Bitka. Ta osobnost duhovnog pola ( al-shahsiya al-qutbiya ) sukladira sa onim \u0161to \u0161iije vjeruju u smislu njegova stalnog postojanja, a kome pridijevaju ime Imam al-zaman , mada dominiraju oni koji primjeravaju tu osobnost duhovnog pola duhovnom polu iz genealogije sufijskih \u0161ejhova koji uvode na duhovnu stazu (a istodobno naslanjaju na otkrovenje neopozivost poklada duhovne polnosti, ili taj duhovni poklad duhovne polnosti se primjerava tarikatskom \u0161ejhu i naslanja na racionalno mi\u0161ljenje i dokazivanje. Ovo istra\u017eivanje bi se posebice trebalo razmatrati na nekom drugom mjestu).<\/p>\n Slijedno naprijed kazanom, nije mogu\u0107e pojmovno priricati ime \u0161iije pristalicama sunizma koji ispovijedaju sufizam s obzirom na pitanja kojima raspola\u017eu njihova \"uvjerenja\". No, mi mo\u017eemo kazati da postoje brojna pitanja vezana za po\u010dela \u0161iijskoga pravca na kojima su \u0161iije sazidali svoje duhovno zdanje. Ono \u0161to zaziva pozornost i duboko usredoto\u010denje vi\u0161e od bilo \u010dega jest pripadnost ve\u0107ine sufijskih rodoslovlja onoj ve\u0107ini koja se (osim jednog rodoslovlja) vezuje uz Prvog \u0161iijskog Imama 'Alija Ibn Abi Taliba, podla\u017ee mu se i predaje na posredan ili neposredan na\u010din. (14) Bilje\u0161ke: 1. Safinat al-Bihar al-anwar , Shaykh 'Abbas al-Qummi, 2, str. 44. 2. To jest bez pretpostavljanja da je \u0161iizam pojava iz koje su istekle sufijske forme. ( Prim. prev. ) 3. Mogu\u0107e je kod ovog pitanja vratiti se na problem duhovnog prijateljevanja s Bogom ( al-walaya ). 4. Dokaz za to su rije\u010di Uzvi\u0161enog: \"Izme\u0111u njih smo Mi vo\u0111e (Imame) odre\u0111ivali i oni su, odazivaju\u0107i se zapovijedi Na\u0161oj, na pravi put upu\u0107ivali, jer su strpljivi bili i u dokaze na\u0161e \u010dvrsto vjerovali.\" ( Al-Sagda , 24) 5. Prenosi se od Ibn Zurejna, koji spominje da je pitao Allahova Poslanika, mir i blagoslov Bo\u017eiji s njim, o Allahu, htiju\u0107i znati gdje je Allah bio prije stvaranja stvorenja. Ovaj mu je odgovorio: \"U pramateriji ( fi al-'ama' ).\" Ovu predaju spominje Sujuti u djelu Ad-Durru al-manthur , prenose\u0107i je iz Musneda Tajaliseva, Ahmadova, iz Tirmizijeva Sahiha , iz Sahiha Ibn Mad\u017ed\u017ee, iz Taberijeva Tafsira i Bejheqijeva Sifata , zatim je prenosi od Ibn Mundira, Ibn Mardawayha i drugih. ( Ad-Durr al-manthur , svezak 3, str. 324.) 6. i 7. Brojne su predaje koje ukazuju na po\u010detak stvaranja, a takve su i one koje opisuju svijet atoma.<\/p>\n U vezi s tim mo\u017ee se jo\u0161 pogledati djelo Ad-Durr al-manthur u kontekstu rije\u010di Uzvi\u0161enoga: \"(...) a Njegov prijesto je iznad vode bio (...)\" Hud , 7); \"I kad je Gospodar tvoj iz ki\u010dmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo (...) ( al-A'raf , 172) 8. U tom kontekstu poznata je ona sveta predaja oko koje se sla\u017eu svi muslimani, \u0161iije i sunije, a ona glasi: \"Od svega propisanog djela najdra\u017ee Mi je kada Mi se moj sluga pribli\u017euje svojim dobrovoljnim, nabo\u017enim djelima sve dok ga Ja ne zavolim. A kada ga Ja zavolim, Ja tad postajem njegov sluh kojim on slu\u0161a, njegov vid kojim on gleda, njegov jezik kojim on govori, njegova ruka kojom on hvata.\" 9. Pisac je ispunio svoje obe\u0107anje najaviv\u0161i drugi svezak ove knjige za ozbiljenje re\u010denog istra\u017eivanja. ( Prim. prev .) 10. Pisac \u017eeli ukazati na to da se kod zejdija i ismailija nikada ne pove\u0107avaju vrline niti darovi koje je \u0161iizam ozbiljio u svojoj na\u0161iroko zacrtanoj platformi duodecimalnog \u0161iizma. Nadalje, on \u017eeli odgovoriti na pitanje profesora Corbina u smislu da uvo\u0111enje duhovne zaostav\u0161tine zejdija i ismailija unutar analiti\u010dkih gledi\u0161ta ne donosi ni\u0161ta novo \u0161to bi prema\u0161ilo darove koji su ve\u0107 naprijed izlo\u017eeni. ( Prim. prev .) 11. Vidjeti u ovoj oblasti knjige koje govore o povijesti islamske civilizacije. 12. Pisac, primjerice, koristi perzijski jezik kako bi tu poslovicu podjednako priskrbio i u prijevodu. ( Prim. prev .) 13. Ovom metaforom pisac \u017eeli ukazati na suprotstavljenost izme\u0111u kalamskog i filozofijskog mi\u0161ljenja, ili op\u0107enito prijepornost izme\u0111u promicatelja Kalama i filozofije. ( Prim. prev .) 14. Pojam koji je upotrijebio pisac na perzijskom jeziku u sebi skriva zna\u010denje dublje od onoga koje izra\u017eava prijevod. Upotrijebljen je pojam \" Ser siperdegi khod \", a doslovce ozna\u010dava sljede\u0107e: \"Onaj koji svoju glavu predaje\", to jest ho\u0107e se kazati da se sufijska rodoslovlja ne zadovoljavaju samo pripadno\u0161\u0107u Imamu Aliji, nego mu svoje vo\u0111stvo predaju, ciljaju\u0107i na podlo\u017enost, poslu\u0161nost i predanost, i dokazuju\u0107i da sve ono \u0161to ta rodoslovlja posjeduju dolazi od njega. (Prim prev.)<\/p>\n S arapskog preveo: Re\u0161id Hafizovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Corbinov filozofski razgovor sa ‘Allama Tabataba’ijem (Corbin’s philosophical conversation with ‘Allama Tabataba’i) translated by\u00a0Re\u0161id Hafizovi\u0107 Source : Corbin, Henry et Tabataba\u2019i, Sayyed Mohammad Hossein, \u00ab Corbinov [\u2026]<\/span><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":67,"menu_order":1,"comment_status":"open","ping_status":"open","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-422","page","type-page","status-publish","hentry"],"yoast_head":"\n